Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrednost propisano je, da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet usluga, u smislu ovog zakona, su svi poslovi i radnje u okviru obavljanja delatnosti koji nisu promet dobara iz člana 4. ovog zakona (odredba člana 5. stav 1. Zakona).
Prema odredbi člana 17. stav 1. Zakona, poreska osnovica (dalje: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.
Odredbom stava 2. istog člana Zakona propisano je, da se u osnovicu uračunavaju i:
1) akcize, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV;
2) svi sporedni troškovi koje obveznik zaračunava primaocu dobara i usluga.
U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, kada obveznik PDV vrši promet usluge davanja u zakup poslovnog prostora dužan je da na naknadu za ovaj promet obračuna PDV po poreskoj stopi od 18% i da obračunati PDV plati u skladu sa Zakonom. U tom slučaju, osnovicu za obračun PDV čini ukupan iznos naknade koju obveznik PDV - zakupodavac prima ili treba da primi za promet ove usluge, uključujući i sve sporedne troškove koje zaračunava zakupcu - tzv. prefakturisane troškove (troškovi poreza na imovinu, struje, vode, odnošenja smeća, telefona, osiguranja, naknade za korišćenje građevinskog zemljišta i dr.).
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-0511/2007-04 od 1.7.2007. godine)