Odredbom člana 42. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost propisano je da je obveznik PDV dužan da izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun (dalje: račun) za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.
Obaveza izdavanja računa iz člana 42. stav 1. postoji i ako obveznik naplati naknadu ili deo naknade pre nego što je izvršen promet dobara i usluga (avansno plaćanje), s tim što se u konačnom računu odbijaju avansna plaćanja u kojima je sadržan PDV (odredba člana 42. stav 2. Zakona).
Saglasno odredbama stava 3. člana 42. Zakona, račun naročito sadrži sledeće podatke:
1) naziv, adresu i PIB obveznika - izdavaoca računa;
2) mesto i datum izdavanja i redni broj računa;
3) naziv, adresu i PIB obveznika - primaoca računa;
4) vrstu i količinu isporučenih dobara ili vrstu i obim usluga;
5) datum prometa dobara i usluga i visinu avansnih plaćanja;
6) iznos osnovice;
7) poresku stopu koja se primenjuje;
8) iznos PDV koji je obračunat na osnovicu;
9) napomenu o poreskom oslobođenju.
U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, račun koji obveznik PDV izdaje za izvršeni promet dobara i usluga drugim obveznicima, treba da sadrži, između ostalog, datum izdavanja računa i datum prometa dobara ili usluga. U slučaju kada se datum izdavanja računa i datum prometa dobara ili usluga podudaraju, obveznik PDV je dužan da u računu taj datum iskaže dva puta - kao datum izdavanja računa i kao datum prometa dobara i usluga.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-1333/2007-04 od 24.1.2008. godine)