Prema odredbi člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrednost, predmet oporezivanja PDV su isporuka dobara i pružanje usluga (dalje: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Prema odredbi člana 4. stav 1. Zakona, promet dobara, u smislu ovog zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (dalje: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Odredbom člana 17. stav 1. Zakona propisano je da poreska osnovica (dalje: osnovica) kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa cenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije dugačije propisano.
U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, osnovicu za obračunavanje PDV kod prometa dobara koji se vrši na osnovu ugovora o prodaji robe sa obročnim otplatama cene, čini ukupna naknada koju isporučilac dobara prima ili treba da primi, a u koju se uračunava i iznos ugovorene kamate koju isporučilac dobara zaračunava primaocu, bez PDV, s obzirom na to da ova vrsta kamate predstavlja deo naknade za promet dobara.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-1859/2007-04 od 16.1.2008. godine)